Ključni instrumenti za integraciju ekoloških pitanja u planiranje i donošenje odluka
Photo: Marko Prem
Integriranjem tih procjena u rane faze planiranja možemo učinkovito izbjeći, smanjiti ili ublažiti štetne učinke te osigurati da zaštita okoliša bude sastavni dio procesa odlučivanja, a ne naknadno razmatrana tema, čak ni u složenom prekograničnom kontekstu.
Ovi instrumenti jamče pravodobno rješavanje rizika; održive alternative imaju prioritet, a razvoj se odvija na ekološki prihvatljiv i društveno odgovoran način. Ovaj proaktivni pristup nije samo najbolja praksa; to je pravni kamen temeljac propisan člankom 10. Protokola o IUOP-u i drugim međunarodnim sporazumima.
Kako bismo osigurali njegovu sveobuhvatnu zaštitu, okoliš ne promatramo samo kroz jednu prizmu. Primjenjuju se različite razine procjene, od širokog horizonta politike do specifičnih programa i projekata.
Strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO) primjenjuje se na višoj, strateškoj razini za procjenu učinaka planova, programa i politika na okoliš. Usredotočuje se na širu sliku, ispituje kumulativne i dugoročne učinke, osiguravajući da je ukupni smjer razvoja održiv od samog početka.
Nakon predlaganja određenog projekta, procjena utjecaja na okoliš provodi se na razini projekta. Koristi se za procjenu potencijalnih učinaka određenih predloženih aktivnosti na okoliš na bioraznolikost, vodu, zrak, tlo, krajobraz i ljudsko zdravlje. Time se osigurava da se svaka lokalna aktivnost pomno ispita kako bi se utvrdio njezin neposredni utjecaj na okoliš.
Procjene ranjivosti i prikladnosti analitički su alati koji se koriste za razumijevanje osjetljivosti okoliša, ekosustava ili zajednica na različite pritiske te za procjenu prikladnosti određenih područja za specifične namjene ili gradnju. Ukupno gledano, ove procjene podupiru informirano planiranje i prostorno odlučivanje te pomažu u prepoznavanju otpornih i okolišno prihvatljivih razvojnih opcija.
Ovaj pristup, koji je razvio PAP/RAC, uspješno se primjenjuje u različitim regijama, uključujući CAMP Levante de Almeria (Španjolska), CAMP Slovenija i kao dio projekta GEF Adriatic u Bokokotorskom zaljevu (Crna Gora). Rezultati tih procjena pružaju ključne ulazne podatke koji se mogu koristiti samostalno ili integrirati u prostorne, sektorske i razvojne planove.
Utjecaji na okoliš ne poznaju nacionalne granice. Onečišćena rijeka u jednoj zemlji ulijeva se u drugu; značajan industrijski razvoj u jednoj državi može utjecati na zajedničke vode susjedne države. Zato su prekogranične procjene utjecaja na okoliš toliko važne: djeluju kao most između diplomacije i zaštite okoliša te osiguravaju da svaka ugovorna stranka Barcelonske konvencije na koju bi projekt mogao utjecati bude pravodobno informirana i uključena u savjetovanje te da može sudjelovati u procesu donošenja odluka.
Kako bi ova suradnja funkcionirala, oslanjamo se na čvrste pravne temelje. Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Konvencija iz Espooa) utvrđuje jasne obveze u pogledu procjene utjecaja na okoliš na razini projekta, a Kijevski Protokol o strateškoj procjeni okoliša (Protokol SEA) proširuje te obveze na širi raspon planova i programa. To se na Mediteranu dodatno utvrđuje člankom 29. Protokola o IUOP-a, koji posebno zahtijeva provedbu prekograničnih procjena utjecaja na okoliš.
Kao potpora tim regionalnim naporima, pod vodstvom UNEP/MAP-ovog Odjela za koordinaciju i u suradnji s UNECE-ovim tajništvom Konvencije iz Espooa i Protokola SEA, PAP/RAC daje svoj doprinos izradi pravne studije o što boljoj provedbi prekogranične procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene utjecaja na okoliš u okviru Barcelonske konvencije. Povrh ove analize, bili smo suorganizator zajedničkih sastanaka s UNECE-om, ocijenili stanje provedbe takvih zahtjeva u regiji i promicali njihovu provedbu. Ovaj dio aktivnosti nastavlja se s izradom Smjernica za procjenu utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu na Mediteranu koja je upravo u tijeku.
