Područja djelovanja

Mediteranske obale ubrajaju se među najugroženija i najraznolikija područja Mediterana. Ubrzan urbani rast, širenje turizma te razvoj infrastrukture i dalje mijenjaju obalne krajobraze fragmentacijom prirodnih staništa i sve većim opterećenjem ekosustava. Ove promjene smanjuju sposobnost obalnih područja za pružanjem osnovnih ekosustavnih usluga, a istovremeno mijenjaju prepoznatljive značajke njihovog krajobraza.

Rješavanje tih izazova zahtijeva dosljedniji pristup razvoju obalnog područja. Protokol o IUOP-u promiče integralno upravljanje obalnim područjem ograničavanjem prekomjerne gradnje duž obale kroz uvođenje obalnog odmaka, zaustavljanjem širenja urbanih područja i čuvajnjem otvorenih obalnih područja koja održavaju ekološku povezanost i kontinuitet krajobraza. Prepoznavanjem obale kao zajedničkog i ograničenog resursa potiče razvojne obrasce koji uspostavljaju ravnotežu između korištenja za gospodarske djelatnosti, pristupa javnosti i zaštite obalnih ekosustava i krajobraza.

Morski prostor podržava širok raspon djelatnosti ključnih za obalna gospodarstva i egzistenciju, uključujući ribarstvo, akvakulturu, pomorski promet, obalni i pomorski turizam, obnovljive izvore energije na moru i druge sektore ekonomije diljem Mediterana. Razvoj i diverzifikacija tih aktivnosti uzrokuju sve veći pritisak na morske ekosustave i resurse, osobito u područjima gdje se različite namjene preklapaju ili natječu za prostor. To zahtijeva pažljivu koordinaciju kako bi pomorske rute, ribolovna područja, područja pomorskog turizma i energetski projekti na moru ostali usklađeni s potrebama očuvanja i ekološkim ograničenjima morskog okoliša.

Osiguravanje dugoročne održivosti zahtijeva prepoznavanje mora kao zajedničkog i međusobno povezanog sustava. U ovom kontekstu, održivo plavo gospodarstvo na Mediteranu ovisi o uravnoteženju gospodarskog razvoja i zaštite morskih ekosustava, primjeni klimatski pametnih i ekosustavnih pristupa, rješavanju kumulativnih pritisaka i interakcija kopna i mora te pružanju čvrstih temelja za donošenje odluka putem kontinuiranog praćenja i procjena morskog okoliša. Ovaj pristup podupire odgovorno korištenje morskih resursa uz očuvanje zdravlja i produktivnosti morskih ekosustava na Mediteranu.

Mediteranska regija široko je prepoznata kao žarišna točka klimatskih promjena koja se suočava sa zagrijavanjem i pritiscima na okoliš iznad globalnog prosjeka. Podizanje razine mora, obalna erozija, češće ekstremne vremenske pojave i rastuće temperature mijenjaju obalna područja i morske ekosustave. Istovremeno, promjenjivi obrasci oborina i sve veća nestašica vode dodatno opterećuju obalne zajednice, močvare i slatkovodne resurse. Rastuće temperature te vrući i suhi uvjeti povećavaju rizik od požara.

Uključivanje klimatskih pitanja u upravljanje obalnim i morskim sustavima ključno je za rješavanje tih utjecaja. Integralno planiranje služi kao strateški okvir za usmjeravanje upravljanja koji omogućuje sustavno razmatranje klimatskih i okolišnih rizika, uz postizanje ravnoteže između zaštite ekosustava i razvojnih pritisaka unutar obalnih područja. Podupire pomak s reaktivnog na anticipacijsko, koordinirano djelovanje, jača proces donošenja odluka i potiče suradnju, partnerstva i povjerenje među dionicima.

Mjere prilagodbe kreću se od obnove prirodnih sustava, uključujući močvarna područja i dine kao ključne zaštitne zone, preko rješenja temeljenih na prirodi (NbS – Nature-based Solutions), do jačanja otpornosti zajednice kroz bolji governance i koordinaciju.

Obalni ekosustavi podržavaju bogatu bioraznolikost i pružaju ključne usluge lokalnim zajednicama. Močvare, lagune, dine i sustavi plaža reguliraju protok vode, pohranjuju ugljik, pružaju potporu staništima i štite obalu od erozije i poplava. Njihovo zdravlje ovisi o funkcioniranju slatkovodnih sustava koji povezuju kopnene vodne resurse s obalnim i morskim okolišem. Zaštita tih prirodnih sustava zahtijeva razumijevanje bliske veze između upravljanja vodama, obalnih ekosustava i očuvanja bioraznolikosti. Zaštita močvara, održavanje prirodnih tokova vode i očuvanje sustava plaža i dina ključni su za očuvanje ekoloških funkcija, pri čemu ključnu ulogu imaju rješenja temeljena na prirodi.